Predstavljanje najznačajnije književne i teorijske produkcije između dva festivala Grad teatar nastavljen je promocijom studije prof. dr Siniše Jelušića „Razumjeti lutku – ogledi o traganju za arhetipom” na Trgu pjesnika u Budvi.
U ovoj, po svemu jedinstvenoj studiji koja ima izuzetnu važnost za pozorišnu umjetnost našeg regiona, Jelušić oživljava značaj lutkarstva koje u sebi sadrži ne samo elemente teatarske, nego i svih drugih umjetnosti. Ozbiljnost, kompleksnost, ali i ekskluzivnost ovog djela za našu teoriju pozorišta pokazuje činjenica da Jelušić u svojoj knjizi vodi „dijalog” o fenomenu lutke i pozorišta lutaka sa stotinu šest filozofa, mislilaca, pisaca, teatrologa…, od Aristotela, Platona, Plotina, Bruna Šulca, Bidermana, Lotmana, Vigotskog, sasvim nenadanog i skoro zagubljenog Pavela Florenskog koji je zagovarao veoma osobenu aksiologiju lutke i lutkarstva zasnovanu na metafizici, do Ive Andrića. Tu su i veliki poslenici lutkarstva, Henrik Jurgovski, Sergej Obrascov, Vjeslav Hejno i mnogi drugi, koje je Jelušić poznavao i s kojima je sarađivao.
Razgovor s Jelušićem vodio je pozorišni kritičar Bojan Munjin, koji je naglasio da je prof. Jelušić „univerzitetski profesor oštrog akademskog jezika, napravio je studiju sadrži tri važna aspekta – metafizički, umjetnički i psihološki”.
– I sve je to čini dijelom bogate istorije i tradicije lutkarstva, u kojoj nas autor vodi kroz lutkarske rituale drevnih naroda, putujuće lutkarske družine, lutkarske predstave za djecu, do lutkarskih opera u današnje vrijeme, lutkarskih predstava za odrasle u kojima uz glumce dominiraju i lutke, i političke predstave u kojima se lutka i kod nas sve češće vraća na pozorinicu. Sam naslov studije, „Razumjeti lutku”, ima u sebi nešto imperativno, i djeluje kao neka vrsta upućene „prijetnje” – morate razumjeti lutku. Tako formulisan, on podrazumijeva barem dvije stvari. Prva je da postoji neki krupni nesporazum vezan za samo nerazumijevanje lutke, i postoji, takođe, jedna potrebe da se u okviru tog nerazumijevanja pokuša pokazati šta je njena suština, a sama potreba izazvana je jednom poprilično zanimljivom akademskom situacijom – rekao je Munjin.
Obraćajući se publici dr Jelušić je krenuo od Platonovih „Zakona” u kojima pravi fundamentalnu analogiju, odnosno uspostavlja vezu između nas, živih bića u lutki, i postavlja zajedničku osnovu da svi mi proishodimo iz jednog zajedničkog božanskog porijekla.
– To je vrlo važan stav, a Platon piše i da su lutku bogovi stvorili bilo radi svoje igre i zabave, ili su pri tom imali neku ozbiljnu namjeru ili razlog. To ne možemo razabrati, kaže Platon, ali znamo ovo – pomenuta duševna zbivanja, čuvstva, u nama su kao neke šine, žice, neke niti, ili uzice koje nas vuku, što upućuje na marionetu. A kako su te uzice i žice međusobno suprotne, vuku nas, kaže Platon, na suprotna djela i činjenja. Na tome se, po njegovim riječima, zasniva razlika ili suprotnost između vrline i nevaljalstva. Razum, naime, kaže da treba slijediti jednu od tih privlačnih snaga, i da se mora oduprijeti ostalim žicama zlog djela. Mi se, uprkos svemu, ostalim žicama ne odupiremo –rekao je prof. Jelušić.
Ž.J.

Večeras na programu Grada teatra
Na sceni između crkava, večeras u 21 čas počinje izvođenje predstave Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada „Autobiografija”, po istoimenom djelu Branislava Nušića u režiji Predraga Štrpca.
Režiju i scenografiju je uradio Predrag Štrbac, dramaturg je Božidar Knežević, saradnik na vizuelnom identitetu predstave Nikola Bradonjić, kostimograf Jasna Badnjarević, korepetitor je Maja Alvanović, scenski pokret je uradio Milan Lazić, a dizajn svjetla Marko Radanović.
U predstavi igraju: Milovan Filipović, Nebojša Savić, Milan Kovačević, Sonja Damjanović, Sanja Mikitišin i Višnja Obradović.